Akcija „Zadruga“ i njene posljedice po kompanije – dio prvi

Za kompanije obuhvaćene akcijom „Zadruga“ problem se ne ograničava na krivični postupak, već se paralelno suočavaju s gubitkom stranih klijenata, sankcijama međunarodnih kreditora i obustavom kredita od strane komercijalnih banaka u zemlji.

Javnost u BiH je sredinom februara 2018. godine bila iznenadjena tužilačko-policijskom akcijom privođenja predstavnika preko 500 domaćih kompanija u okviru sumnje za učešće u aktivnostima pranja novca. Akcija je izazvala veliko interesovanje među poslovnim svijetom, ali i proizvela razne špekulacije o pozadini, dubini i posljedicama na tržištu. Osobe koje su privedene u akciji i kojima prijeti potvrđivanje optužnice, te eventualno i osuđujuća sudska presuda, u saradnji sa svojim advokatima mogu prilično precizno odrediti krivične posljedice u širokoj lepezi mogućnosti od finansijskih kazni, preko uslovnih do zatvorskih kazni. Međutim, ono što je očito velika nepoznanica u BiH, odnosi se na reperkusije akcije ‘Zadruga’ na dalje poslovanje privrednih subjekata, jer će postupanje nadležnih organa izazvati lančanu reakciju od strane klijenata iz inostranstva, medjunarodnih i domaćih kreditora i sl.

Krivični zakon BiH kaže da se „Svako smatra nevinim za krivično djelo dok se pravomoćnom presudom ne utvrdi njegova krivnja.“ Ova poznata persumpcija nevinosti, da niko nije kriv dok mu se ne dokaže suprotno, naravno i dalje vrijedi, prvenstveno u pravnom smislu. Međutim, u svijetu savremenog međunarodnog (a sve više i domaćeg) biznisa stvari su se poprilično promijenile, jer se po međunarodnim regulacijama poslovni odnos raskida ili otežava kada postoji sumnja, tj. ne čekaju se pravomoćne presude kao u slučaju krivičnog zakona.

Ukratko, ukoliko je neka kompanija obuhvaćena istragom pravosudnih organa – posebno za djela koja ulaze u domen zabranjenih poslovnih praksi, poput različitih vrsta prevara, korupcije, pranja novca, utaje poreza i sl. – međunarodne kompanije i banke neće čekati rezultate istrage, već će na ime te kompanije pobosti crvenu zastavicu rizika (eng. red flag). Hoće li kompaniji na kraju pravosudnog procesa biti presuđena krivica ili ne – sama činjenica da je obuhvaćena istragom i da postoji mogućnost presuđivanja krivice, u modernom biznisu pali „crveni alarm“ kao upozorenje da je riječ o rizičnom poslovnom partneru. Riječ je o procjeni rizika, ili tzv. indeksiranju rizika, a ne o indeksiranju djela. Razlozi za takav pristup leže u strogoj međunarodnoj regulativi (čak i domaćoj, o čemu ćemo u narednom tekstu detaljnije govoriti) koja ne samo da ne toleriše ni najmanje oblike prevara, pranja novca, korupcije i sličnih praksi – čak i prekogranično – već ne toleriše ni sklapanje poslovnog odnosa sa rizičnim partnerom koji u trenutku sklapanja poslovnog odnosa nije bio predmet istraga i presuda.

U našoj zemlji zabilježeni su brojni slučajevi privrednog kriminala, ali Akcija „Zadruga“ je najmasovnija i obuhvatila je stotine domaćih kompanija, učinivši ih nosiocima „crvenih zastavica“. Konsekvence „crvene zastavice“ su različite, a sažeto ćemo sumirati ono s čim su se već susretale kompanije s našeg tržišta, ili postoje indikatori ili najave da će se uskoro susretati.

1. Rizik gubitka stranog klijenata u inostranstvu, ali i u BiH

Razvijene zemlje zapada (posebno SAD, Velika Britanija, Švicarska, EU) imaju izuzetno rigoroznu regulativu i predviđene enormne novčane sankcije za nedozvoljene poslovne prakse svojih kompanija, čak i prekogranično, kako rekosmo, pa čak i za greške lokalnih kompanija iz BiH s kojima međunarodne kompanije sarađuju. Zakoni poput FCPA u SAD-u (o zabrani prekogranične koruptivne prakse), ili UK Antibribery Act u Velikoj Britaniji, te niz zakona o sprječavanju pranja novca strogo zabranjuju tamošnjim kompanijama poslovanje sa rizičnim kompanijama u stranim zemljama. Na primjer, ukoliko strana zapadna kompanija kupuje proizvode ili usluge od naše domaće bh. kompanije koja je obuhvaćena „Zadrugom“, njene transakcije prema našoj bh. kompaniji mogu se smatrati učešćem u pranju novca i podržavanjem nelegalnih radnji, zbog čega joj prijete enormne kazne tamošnjeg regulatora, što predstavlja neprihvatljiv rizik.

2. Rizik raskida poslovne saradnje s međunarodnim kompanijama u BiH – nepouzdana „treća strana“

U skladu s prethodno pojašnjenim rizikom od kazni koje prijete međunarodnim kompanijama koje posluju u BiH, gotovo sve one rade obaveznu procjenu svojih lokalnih partnera, dobavljača, distributera i drugih saradnika, tzv. provjeru „treće strane“ - termin poznat kao „Third party due dilligence“. Pored finansijskog aspekta pouzdanosti partnera koji se provjerava, neizostavna je i procjena reputacijskog rizika koji nosi poslovni odnos s partnerom. Akcija „Zadruga“ je proizvela lavinu medijskih izvještaja s listama svih kompanija, čak i brojnih lica koje ih zastupaju, ostavivši tako neizbrisiv trag na internetskim pretraživačima kao jednim od osnovnih alata kod procjene reputacijskog rizika u okviru „due dilligence“. Interesantno je da se „crvena zastavica“ može vezati kako za pravno lice, tako i za fizičko lice u tom pravnom licu, ali i za povezana pravna i fizička lica. Na primjer, ukoliko je indeksiran vlasnik kompanije kao rizičan, „crvena zastavica“ će se odnositi na sve kompanije i povezana pravna lica čiji je vlasnik.

3. Rizik za dobijanje sankcija od međunarodnih kreditora (Svjetska banka, EBRD i dr.)

Nije nepoznato da su neke kompanije kod nas i u regionu već pod dugogodišnjim sankcijama međunarodnih kreditora, poput Svjetske banke, i da već godinama ne mogu aplicirati niti na jedan tender u kojem učestvuju sredstva tih stranih kreditora. Izuzetno je važno spomenuti da se sankcije jedne međunarodne finansijske institucije mogu lančano prenijeti i podrazumijevati sankcije po subjekta i od svih drugih većih međunarodnih kreditora (tzv. Cross debarment). A riječ je o kreditorima čija sredstva učestvuju u svim značajnijim infrastrukturnim investicijama kod nas, poput izgradnje putne infrastrukture i sl. Nepravilnosti koje su počinile sankcionisane kompanije, koje su uzrokovale spomenute sankcije međunarodnih kreditora, za naše se standarde poslovanja često čine beznačajnim - to je nekada izlazak dvije firme na jedan tender, a koje imaju istog vlasnika - i gotovo da su ustaljena praksa poslovanja, ali su neoprostiva praksa za standarde međunarodnih finansijskih kuća. Pranje novca za koje se između ostalog terete kompanije obuhvaćene akcijom „Zadruga“ je „teško djelo“ koje teško može proći „ispod radara“ međunarodnih kreditora. Pored akcije „Zadruga“ u kontekstu ovog rizika zanimljiv je i slučaj hapšenja direktora Direkcije za ceste Kantona Sarajevo zbog sumnje (i kasnijeg priznanja) u uzimanje 3% od ugovora angažovanim izvođačima radova na izgradnji i održavanju puteva. Kompanije koje su učestvovale u ovoj iznudi, kao davaoci mita - kao također apsolutno neprihvatljive prakse – kroz međunarodnu razmjenu informacija će doći „pod reflektor“ međunarodnih kreditora i njihove sankcije.

4. Rizik od obustave kredita kompanijama od strane komercijalnih banaka u zemlji

Možda i najaktuelniji problem, tj. onaj koji trenutačno može najšire pogoditi kompanije obuhvaćene akcijom „Zadruga“ i ostaviti strašne posljedice po poslovanje kompanija jeste obustava odobravanja kredita i raskidanje postojećih kreditnih angažmana od strane komercijalnih banaka u BiH (i inostranstvu). Banke su pod presom ne samo visokih standarda kontrole svojih matičnih kuća u inostanstvu nego i domaće regulative, posebno Zakona o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti BiH i novih „pooštrenih“ entitetskih zakona o bankama. Pranje novca i slične nezakonite prakse visoko podižu „crvenu zastavicu“ kao oznaku za rizik korisnika kredita ili aplikanta za kredit. Banke su nakon akcije „Zadruga“ prosto dovedene u situaciju da puno opreznije procjenjuju i „debelo izvagaju“ rizik prije odobravanja kredita predmetnim kompanijama.

Kako se nezvanično priča u „bankarskim krugovima“, ne znači nužno da će tim kompanijama biti sve nedostupno (krediti i drugi proizvodi banke), ali će ih banke svakako markirati kao potencijalni visoki rizik i njima se posebno baviti (jer je tzv. AML, eng. Anti-Money Laundering , funkcija suzbijanja pranja novca u banci, dio kreditnog rizika), te će slučaj „Zadruga“ svakako morati uzeti u ukupnu ocjenu rizika tih klijenata – jer banke neizostavno prikupljaju takve informacije u okviru procesa procjene rizika. Čak i u slučajevima kada se optužnice ne podignu, pa i samo kada se neki državni organ za finansijske istrage raspituje o nekom klijentu, banke ga stavljaju na ljestvicu visokog rizika. Jer svaka informacija koja može ukazivati na osnov sumnje ne smije biti zanemarena. Za eventualne odluke o odobravanju kredita banke će morati imati detaljne eleboracije u slučaju kontrola nadležnih regulatora. Ukoliko je neka od predmetnih kompanija već klijent banke, ona će morati ići na tzv. watch listu banke. U najboljem slučaju, krediti će se odobravati uz mnogo strožije mehanizme zaštite (i nepovoljnije za aplikanta, poput „skupljeg novca“, dodatnih zaštitnih klauzula i dr.) u ugovorima o kreditiranju. Pored administrativnog finansijskog rizika (kao i kod Third party due dilligence), banke procjenjuju i svoj reputacijski rizik u slučaju saradnje s takvim kompanijama. Poseban rizik za banke je da strah od dobivanja loše reputacije u smislu „banke s lošim sistemom za AML“, koji se direktno može reflektovati kada se sama banka želi zadužiti kod velikih međunarodnih finansijskih kuća poput EBRD-a, KfV-a i sl. ili se dokapitalizovati, ali i u odnosima s korespodentskim bankama.

5. Rizik od sankcija cijelim industrijama za izvoz na strana tržišta

Već smo u BiH imali slučaj da se zbog neetičnih radnji u biznisu izriču sankcije koje se ne reflektuju samo na glavnog krivca, već pogađaju cjelokupne industrije. Prevare pri izvozu mesa u Tursku i jabuka u Rusiju – gdje su pojedine kompanije lažno prepakivale uvozne proizvode umjesto domaćih, na koje su se obvezali da će izvoziti - zaustavile su čitave izvozne aranžmane ne samo privrednim subjektima koji su direktno učestvovali u prevari, već i svim drugim proizvođačima - izvoznicima mesa i jabuka, a državi nanijele milionske gubitke. Ova dva slučaja, meso i jabuke, su eskalirala, ali nakon akcije „Zadruga“ može se očekivati i da druge grane industrije, izvoznice, koje su obuhvaćene akcijom, dođu pod lupu zemalja u koje izvoze, posebno SAD-a, Velike Britanije, Švicarske, ali i cijele Evropske Unije.

Kako se kompanije štite od reputacijskog rizika izazvanog pravosudnim procesima

Sistemsku zaštita od nedozvoljenih poslovnih praksi i posljedično od kažnjavanja drakonsim finasijskim penalima regulatora i drugih posljedica koje smo djelimično pojasnili u tekstu, kompanije vrše kroz tzv. compliance program, koji je postao međunarodni standard u kontroli upravljanja rizicima od nastanka zabranjenih praksi. Riječ je o programu kojim kompanija ulijeva povjerenje svim poslovnim partnerima da je uspostavljen takav interni kontrolni sistem kojim je mogućnost nastanka zabranjenih praksi svedena na minimum. Obavezno je i imenovanje zadužene osposobljene osobe za vođenje programa (Compliance Officer), sve uz ozbiljnu podršku rukovodstva i njegov konstantni nadzor nad programom.

Takav program ima višestruke pozitivne efekte: povećava garanciju samoj kompaniji da neće upasti u zabranjene prakse i omogućava joj bolju internu kontrolu, kreditorima smanjuje sumnju u pouzdanost klijenta i svojevrsni je osigurač pri odobravanju sredstava, a inostrani klijent tako smanjuje svoj rizik da u matičnoj zemlji ne bude pod istragom zbog dobavljača iz Bosne i Hercegovine, dok regulator takav mehanizam uzima kao olakšavajuću okolnost pri inspekcijskom nadzoru, pa čak i kod izricanja finansijskih penala ili drugih vidova sankcija.

Nastaviće se…

Sve komentare i sugestije u vezi teksta možete dostaviti na bojan.bajic@netconsulting.ba