Mike Scher pita: Koliko daleko usklađenost treba ići?

Da ste vi bili Službenik za usklađenost najveće kompanije u Atlanti 1965 godine, direktor vas je mogao pitati o dodjeli Nobelove nagrade za mir Martinu Luteru Kingu i večeri koju je u njegovu čast sponzorisao gradonačelnik. Gradonačelnik je rekao da pripadnici poslovne zajednice Atlante, još uvijek rasno podijeljeni, nisu kupili nijednu kartu i da večera može doživjeti fijasko.

Šta biste vi savjetovali šefu da učini, ukoliko biste išta savjetovali? I, što je još važnije, možda biste razdraženo odgovorili da to „nije vaš posao“.

U Kingovom rodnom mjestu. Atlanta Georgia, u muzejima se priča o ovom legendarnom obračunu u poslovnoj zajednici. King i njegov pokret za građanska prava nisu bili dobrodošli u Atlanti i širom juga. U fenomenalnom filmu, Selma, prikazano je zastrašujuće nasilje koje se dešavalo. Dobitnik Nobelove nagrade ili ne, većina pripadnika poslovne zajednice nisu željeli imati ništa sa mladim propovjednikom i njegovim skupom običnih građana koji su “pravili probleme”.

Ali direktor Coca-Cole je rekao poslovnoj zajednici:
“Za Coca-Colu je sramota što je smještena u gradu koji odbija da oda počast svom dobitniku Nobelove nagrade. Kompaniji Coca-Cola nije potrebna Atlanta. Vi svi trebate odlučiti da li Atlanti treba kompanija Coca-Cola.”

Satima kasnije događaj je bio potpuno rasprodat. Direktor je naknadno primio mnoge nagrade za njegovu podršku usponu pokreta za građanska prava.

Koliko ja znam, 1964. godine kompanija Coca-Cola nije imala Program usklađenosti ili Glavnog službenika za etiku i usklađenost. Međutim, mi danas svjedočimo istorijskom trenutku promjene u poslovnoj zajednici. Službenici za usklađenost su sada odvojeni od pravnih odjela. Ovi stručnjaci za usklađenost definišu šta će biti njihova uloga kada je u pitanju integritet, usklađenost sa zakonima i savjetovanje višeg menadžmenta. Da li je njihov posao da potiču viši menadžment da zauzima moralni stav ekvivalentan podršci Martinu Luteru Kingu 1964.godine?

Gdje treba povući crtu za kompanije i njihove lidere kada su u pitanju moralna pitanja sa kojima se danas suočavamo? Nemam sve odgovore. Ali predlažem da, dok službenici za usklađenost definišu njihovu novu ulogu, ne trebaju izbjegavati da razmotre prekrajanje moralnih granica između njihove kompanije i društva.

Poslovna zajednica i multinacionalne kompanije imaju sve veću kontrolu nad globalnim resursima i političkom moći konkurišući mnogim nacionalnim vladama. Da li oni imaju moralnu obavezu da koriste svoje resurse i moć za borbu protiv korupcije? Da li trebaju pomoći globalnu rastuću srednju klasu preduzetnika koji kažu “Želim pravni život,”. Da li se trebaju pridružiti borbi protiv kleptokracije koja razara institucije, lične slobode, i cijele nacije.

Neka regulatorna tijela i agencije za provedbu zakona već sugerišu da se treba pokrenuti proces protiv banaka i drugih kompanija zbog nepreduzimanja dovoljno odgovornosti u “mreža protiv mreže” ratu između civilizovanog društva i organizovanog kriminala i terorizma. Da li će zakon ubrzo zahtijevati od službenika za usklađenost da povećaju moralne granice između poslovanja kompanije u šireg društva?

Kako je predstvljeno u filmu Selma, 1964. godine je čak i predsjednik SAD-a iznenada morao da se suoči sa moralnom obavezom da podrži pokret za građanska prava. A direktor jedne od najpoznatijih svjetskih korporacija je morao da prizna problem segregacije i preuzeti odgovornost da bude dio rješenja.

Još 1990.godine, mito nije podlijegalo porezima u nekim od najvećih svjetskih ekonomija. A sada imamo drugu generaciju usklađenosti - nezavisne stručnjake koji obavljaju različite korporativne funkcije s naglaskom na pravnu usklađenost i integritet. Ne bismo trebali biti iznenađeni time koliko njihove odgovornosti mogu porasti. Ustvari, po mom mišljenju, trebali bismo to pozdraviti.

Izvor: http://www.fcpablog.com/